Hrvoje Komljenović

« Povratak na 1. dio članka

Za uvod u nastavak priče o mom iskustvu s Lyoness prezentacijom kartice za povrat novca pri svakoj kupnji, donosim jedan članak na koji sam danas naletio prelistavajući Jutarnji list uz kavu.
Članak prenosim u cijelosti:

Lanac nesreće težak 65 milijuna dolara

I uspješnost prijevara ima veze s time koliko je varalica povezan s okolinom i koliko su povezane njegove žrtve. U mnogim zemljama, pa i u Hrvatskoj, puno su se puta pojavljivali lanci sreće u režiji jednog ili skupine prevaranata. “Igrač” mora platiti određeni iznos onomu tko je iznad njega u lancu - onomu tko se prije uključio. Zauzvrat, ima pravo uključiti svoje znance, koji također moraju platiti onima iznad sebe. Kako se krug uplatitelja širi, oni koji su se prvi uključili (pokretači prijevare) mogu zaraditi hrpu novca od novih članova, no u jednom trenutku više se ne može pronaći dovoljno novih ulagača koji bi financirali zaradu svojih prethodnika. Tada se pokaže da je velika većina igrača pretrpjela gubitak: onis su nekome platili, a njima nitko ništa.

Najveću prijevaru u stilu lanca sreće 20 je godina provodio Amerikanac Bernard Madoff. Taj je izvrsno povezani newyorški Židov nagovorio brojne bogataše i poduzeća da mu povjere novac, koji će on tobože uložiti u odlične poslove. Ujedno ih je molio da mu dovedu što više svojih bogatih znanaca.
Međutim, nije ulagao novac na burzi, nego ga je stavljao na svoj račun, a ulagačima je dogovorenu zaradu plaćao svježim novcem novih ulagača! Kad prošle zime više nije nije mogao pronaći nove naivce koji bi mu povjerili ušteđevinu, priznao je da je sve bilo golemi “lanac sreće”. Njegove su žrtve pretrpjele štetu od 65 milijardi dolara, a on je osuđen na 150 godina zatvora.

Nedjeljni Jutarnji, stranica 46., 22.11.2009.

Uh, moram priznati da me ovaj članak malo obeshrabrio u razmišljanjima o lakoj zaradi i multilevel piramidama.
Ipak, razmišljam dalje i analiziram jučerašnju prezentaciju u Hrgovljanima.

[Nastavak: 9.12.2009.]

Nakon što sam zbog određenih pritisaka privremeno povukao ova dva članka s bloga te nakon konzultacija s odvjetnikom i nekoliko stručnjaka za novinarstvo i izdavaštvo, odlučio sam članke vratiti online.

Ovdje iznosim svoja razmišljanja i stavove o ideji povrata novca pri svakoj kupovini, a na primjeru tvrtke Lyoness koja taj sustav uvodi, između ostaloga i u Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju.
Ponavljam kako ni na koji način nisam povezan s ovom tvrtkom niti bilo kojim sličnim poslom. Oni su me zvali na prezentaciju, kasnije sam se detaljnije raspitao o ovoj temi, a kako me je mnogo ljudi u posljednje vrijeme pitalo za mišljenje o tome, iznosim ga ovdje, potkrijepljeno argumentima i dokazima.

Dakle, prema mojim saznanjima, Lyoness je nedavno krenuo u osvajanje hrvatskog tržišta. Slovenija i Srbija “pokrenute” su nešto prije nas. Biznis je u Srbiji već početkom ove godine trebao prijeći u tzv. “3. fazu” kada, prema riječima prezentatora, počinje reklamna kampanja u toj zemlji i kada će “svaka baka i svako dijete znati što je Lyoness i kupovat će s popustima pomoću Lyoness kartice”. Treća faza u Srbiji nije se nikada dogodila, kao niti u Sloveniji… Što ljudi u Srbiji misle o  toj temi možete pročitati na popularnom srpskom forumu Krstarica:
http://forum.krstarica.com/showthread.php?s=3bb85443467b776067917813b0d0175b&t=176383

Proučio sam malo materijale i taj čitav sustav, razgovarao sam s nekoliko ljudi koji su u tom poslu, što kao “obični”, a što kao “biznis” partneri. Ovi prvi uplatili su oko 350 eura, a ovi drugi od 2.000 do 4.000 eura u Lyoness sustav, na ime avansa za pozicije u obračunskom sustavu, odnosno za stvaranje tzv. “biznis timova”.

Matematički stvar izgleda super. Pravnici se slažu kako je posao legalan ali kako ipak treba biti oprezan. Radi se o tumačenju članka 224. stavka 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Sam sustav povrata novca pri svakoj kupovini je sasvim legalan i legitiman. Intrigantno je pitanje načina “širenja riječi” i pridobivanja novih članova u sustav. Kako se u Lyoness ljude uvodi po načelima MLM-a, treba biti oprezan i pri tome paziti na navedeni članak Zakona koji kaže:

“(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ostvari susrete s reklamnom, akviziterskom ili drugom djelatnošću radi pridobivanja sudionika, ili profesinalno širi sustav pri kojem se od uloženih sredstava očekuje dobitak i pri kojem se sudionicima obećava imovinska korist pod uvjetom da oni ili druge osobe pod jednakim uvjetima pridobiju druge sudionike, pri čemu je dobit imovinske koristi povezana ili potpuno ili djelomično od poštivanja igre drugih sudionika.”

Ovo napominjem s obzirom kako je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj bilo nekoliko slučajeva, po načinu djelovanja vrlo sličnih ovome, gdje su ljudi ostali bez novca, a poneki su i uhićeni (slučajevi Forex i Magic Gold). Zanimljivo je kako se kod Magic Golda iznosi za “obične” i “biznis” partnere gotovo podudaraju s iznosima koje Lyoness traži za zakup (avans) pozicija u svom obračunskom sustavu.

Jedini koji se baš nisu složili s matematikom i marketinškim dijelom priče su ekonomisti, odnosno ljudi koji se bave psihologijom i organizacijom prodaje. Gotovo su jednoglasni u stavu kako je ovaj sustav ekonomski teško održiv u stvarnosti te kako je upravo to, uz nedostatak infrastrukture, glavni razlog zašto sustav nije u praksi zaživio npr. u Srbiji. Postavlja se pitanje kako motivirati 90% “mašinerije”, potrošača, na čemu se i temelji čitav posao, kad su najbolje pozicije u sustavu već zauzete od strane onih koji su se uključili u ranoj fazi, a njih može biti oko 10% od ukupnog broja potrošača uključenih u sustav.
Hoće li oni koji se uključe u toj 3. fazi i koji će biti na začelju “hranidbenog lanca”, imati dovoljno motiva, u razumnom roku, sakupiti ostatke popusta u predviđenim iznosima i time popuniti potrebne pozicije u obračunskom sustavu?

Tvrdnje kako će Lyoness u svakom gradu i selu imati “po jednog trgovca-partnera u svakoj branši i kako ćemo svi mi jednog dana ići kupovati kod tog jednog trgovca” ključna su pogreška marketinškog predstavljanja Lyonessa. Ova informacija svakog razumnog čovjeka natjera da se zapita je li takav sustav održiv?
Dođe li do situacije da jedan trgovac iz branše u jednom gradu ostvari prednost na tržištu kroz ugovor s Lyonessom i ponudi kupcima npr. 10% popusta, drugi trgovci će reagirati na ovaj izazov i pronaći način da, barem na neko vrijeme, spuste cijene za 11% ili na neki drugi način zadrže svoje kupce i privuku druge (vlastite  kartice za lojalne kupce, odgode plaćanja ili plaćanje na rate i tome slično). To je jednostavno zakon slobodnog tržišta.
Drugo pitanje, koje ovdje nije niti spomenuto, jest promjene koje u bližoj budućnosti slijede u trgovini i plaćanju općenito. No to je posebna tema za seriju članka i nije ključno pitanje u priči o Lyonessu.

Sljedeći je problem to što Lyoness tvrdi kako već imaju ugovor s Kikom u Hrvatskoj, a ljudi u Kiki nikad nisu čuli za Lyoness. Nadalje, na službenim stranicama Lyonessa stoji kako im je Kika u Zagrebu partner i postavljen je logo Kike, adresa i broj telefona. 
Manji problem je u tome što navedeni broj telefona pripada Lyonessu, a ne Kiki! 
Tvrdiš da ti je netko partner i da imaš ugovor s njim, a ovaj nije čuo za tebe. Staviš naziv, logo i adresu tvrtke “partnera” na svoje web stranice i onda postaviš svoj broj telefona uz njihove podatke.
Ovo mi je bio drugi žešći WTF?!?

Sve u svemu, način prezentacije i kasnija saznanja po ovom pitanju, domena registrirana na nekom egzotičnom otočju i razgovori s ljudima koji su ušli u taj posao, kao i razgovori na temu marketinga, prodaje, prava i psihologije, meni osobno nisu ulili niti malo povjerenja u Lyoness i sustav koji promovira.

Na svakome od nas je da sam odluči u što će uložiti svoj novac. No ako mene pitate: “Lyoness?”, odgovor je: “Ne, hvala!”