Hrvoje Komljenović

« Povratak na 1. dio članka

Za uvod u nastavak priče o mom iskustvu s Lyoness prezentacijom kartice za povrat novca pri svakoj kupnji, donosim jedan članak na koji sam danas naletio prelistavajući Jutarnji list uz kavu.
Članak prenosim u cijelosti:

Lanac nesreće težak 65 milijuna dolara

I uspješnost prijevara ima veze s time koliko je varalica povezan s okolinom i koliko su povezane njegove žrtve. U mnogim zemljama, pa i u Hrvatskoj, puno su se puta pojavljivali lanci sreće u režiji jednog ili skupine prevaranata. “Igrač” mora platiti određeni iznos onomu tko je iznad njega u lancu - onomu tko se prije uključio. Zauzvrat, ima pravo uključiti svoje znance, koji također moraju platiti onima iznad sebe. Kako se krug uplatitelja širi, oni koji su se prvi uključili (pokretači prijevare) mogu zaraditi hrpu novca od novih članova, no u jednom trenutku više se ne može pronaći dovoljno novih ulagača koji bi financirali zaradu svojih prethodnika. Tada se pokaže da je velika većina igrača pretrpjela gubitak: onis su nekome platili, a njima nitko ništa.

Najveću prijevaru u stilu lanca sreće 20 je godina provodio Amerikanac Bernard Madoff. Taj je izvrsno povezani newyorški Židov nagovorio brojne bogataše i poduzeća da mu povjere novac, koji će on tobože uložiti u odlične poslove. Ujedno ih je molio da mu dovedu što više svojih bogatih znanaca.
Međutim, nije ulagao novac na burzi, nego ga je stavljao na svoj račun, a ulagačima je dogovorenu zaradu plaćao svježim novcem novih ulagača! Kad prošle zime više nije nije mogao pronaći nove naivce koji bi mu povjerili ušteđevinu, priznao je da je sve bilo golemi “lanac sreće”. Njegove su žrtve pretrpjele štetu od 65 milijardi dolara, a on je osuđen na 150 godina zatvora.

Nedjeljni Jutarnji, stranica 46., 22.11.2009.

Uh, moram priznati da me ovaj članak malo obeshrabrio u razmišljanjima o lakoj zaradi i multilevel piramidama.
Ipak, razmišljam dalje i analiziram jučerašnju prezentaciju u Hrgovljanima.

[Nastavak: 9.12.2009.]

Nakon što sam zbog određenih pritisaka privremeno povukao ova dva članka s bloga te nakon konzultacija s odvjetnikom i nekoliko stručnjaka za novinarstvo i izdavaštvo, odlučio sam članke vratiti online.

Ovdje iznosim svoja razmišljanja i stavove o ideji povrata novca pri svakoj kupovini, a na primjeru tvrtke Lyoness koja taj sustav uvodi, između ostaloga i u Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju.
Ponavljam kako ni na koji način nisam povezan s ovom tvrtkom niti bilo kojim sličnim poslom. Oni su me zvali na prezentaciju, kasnije sam se detaljnije raspitao o ovoj temi, a kako me je mnogo ljudi u posljednje vrijeme pitalo za mišljenje o tome, iznosim ga ovdje, potkrijepljeno argumentima i dokazima.

Dakle, prema mojim saznanjima, Lyoness je nedavno krenuo u osvajanje hrvatskog tržišta. Slovenija i Srbija “pokrenute” su nešto prije nas. Biznis je u Srbiji već početkom ove godine trebao prijeći u tzv. “3. fazu” kada, prema riječima prezentatora, počinje reklamna kampanja u toj zemlji i kada će “svaka baka i svako dijete znati što je Lyoness i kupovat će s popustima pomoću Lyoness kartice”. Treća faza u Srbiji nije se nikada dogodila, kao niti u Sloveniji… Što ljudi u Srbiji misle o  toj temi možete pročitati na popularnom srpskom forumu Krstarica:
http://forum.krstarica.com/showthread.php?s=3bb85443467b776067917813b0d0175b&t=176383

Proučio sam malo materijale i taj čitav sustav, razgovarao sam s nekoliko ljudi koji su u tom poslu, što kao “obični”, a što kao “biznis” partneri. Ovi prvi uplatili su oko 350 eura, a ovi drugi od 2.000 do 4.000 eura u Lyoness sustav, na ime avansa za pozicije u obračunskom sustavu, odnosno za stvaranje tzv. “biznis timova”.

Matematički stvar izgleda super. Pravnici se slažu kako je posao legalan ali kako ipak treba biti oprezan. Radi se o tumačenju članka 224. stavka 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Sam sustav povrata novca pri svakoj kupovini je sasvim legalan i legitiman. Intrigantno je pitanje načina “širenja riječi” i pridobivanja novih članova u sustav. Kako se u Lyoness ljude uvodi po načelima MLM-a, treba biti oprezan i pri tome paziti na navedeni članak Zakona koji kaže:

“(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ostvari susrete s reklamnom, akviziterskom ili drugom djelatnošću radi pridobivanja sudionika, ili profesinalno širi sustav pri kojem se od uloženih sredstava očekuje dobitak i pri kojem se sudionicima obećava imovinska korist pod uvjetom da oni ili druge osobe pod jednakim uvjetima pridobiju druge sudionike, pri čemu je dobit imovinske koristi povezana ili potpuno ili djelomično od poštivanja igre drugih sudionika.”

Ovo napominjem s obzirom kako je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj bilo nekoliko slučajeva, po načinu djelovanja vrlo sličnih ovome, gdje su ljudi ostali bez novca, a poneki su i uhićeni (slučajevi Forex i Magic Gold). Zanimljivo je kako se kod Magic Golda iznosi za “obične” i “biznis” partnere gotovo podudaraju s iznosima koje Lyoness traži za zakup (avans) pozicija u svom obračunskom sustavu.

Jedini koji se baš nisu složili s matematikom i marketinškim dijelom priče su ekonomisti, odnosno ljudi koji se bave psihologijom i organizacijom prodaje. Gotovo su jednoglasni u stavu kako je ovaj sustav ekonomski teško održiv u stvarnosti te kako je upravo to, uz nedostatak infrastrukture, glavni razlog zašto sustav nije u praksi zaživio npr. u Srbiji. Postavlja se pitanje kako motivirati 90% “mašinerije”, potrošača, na čemu se i temelji čitav posao, kad su najbolje pozicije u sustavu već zauzete od strane onih koji su se uključili u ranoj fazi, a njih može biti oko 10% od ukupnog broja potrošača uključenih u sustav.
Hoće li oni koji se uključe u toj 3. fazi i koji će biti na začelju “hranidbenog lanca”, imati dovoljno motiva, u razumnom roku, sakupiti ostatke popusta u predviđenim iznosima i time popuniti potrebne pozicije u obračunskom sustavu?

Tvrdnje kako će Lyoness u svakom gradu i selu imati “po jednog trgovca-partnera u svakoj branši i kako ćemo svi mi jednog dana ići kupovati kod tog jednog trgovca” ključna su pogreška marketinškog predstavljanja Lyonessa. Ova informacija svakog razumnog čovjeka natjera da se zapita je li takav sustav održiv?
Dođe li do situacije da jedan trgovac iz branše u jednom gradu ostvari prednost na tržištu kroz ugovor s Lyonessom i ponudi kupcima npr. 10% popusta, drugi trgovci će reagirati na ovaj izazov i pronaći način da, barem na neko vrijeme, spuste cijene za 11% ili na neki drugi način zadrže svoje kupce i privuku druge (vlastite  kartice za lojalne kupce, odgode plaćanja ili plaćanje na rate i tome slično). To je jednostavno zakon slobodnog tržišta.
Drugo pitanje, koje ovdje nije niti spomenuto, jest promjene koje u bližoj budućnosti slijede u trgovini i plaćanju općenito. No to je posebna tema za seriju članka i nije ključno pitanje u priči o Lyonessu.

Sljedeći je problem to što Lyoness tvrdi kako već imaju ugovor s Kikom u Hrvatskoj, a ljudi u Kiki nikad nisu čuli za Lyoness. Nadalje, na službenim stranicama Lyonessa stoji kako im je Kika u Zagrebu partner i postavljen je logo Kike, adresa i broj telefona. 
Manji problem je u tome što navedeni broj telefona pripada Lyonessu, a ne Kiki! 
Tvrdiš da ti je netko partner i da imaš ugovor s njim, a ovaj nije čuo za tebe. Staviš naziv, logo i adresu tvrtke “partnera” na svoje web stranice i onda postaviš svoj broj telefona uz njihove podatke.
Ovo mi je bio drugi žešći WTF?!?

Sve u svemu, način prezentacije i kasnija saznanja po ovom pitanju, domena registrirana na nekom egzotičnom otočju i razgovori s ljudima koji su ušli u taj posao, kao i razgovori na temu marketinga, prodaje, prava i psihologije, meni osobno nisu ulili niti malo povjerenja u Lyoness i sustav koji promovira.

Na svakome od nas je da sam odluči u što će uložiti svoj novac. No ako mene pitate: “Lyoness?”, odgovor je: “Ne, hvala!”

Ne vjerujem u laku zaradu, znam podosta o raznim multilevel piramidama, lancima sreće i sličnim navlakušama za naivne domaćice. Obično taj polusvijet niti ne doživljavam, ne obazirem se i ne razmišljam o tome. No ovaj slučaj je ipak nešto što nije moglo proći nezamijećeno.

U posljednjih petnaestak dana primio sam nekoliko neobičnih telefonskih poziva od ljudi koje nisam dugo čuo, pa do bliskih osoba i rodbine. Svi pozivi su sadržavali neku neobičnu mistiku i tajanstvenost. Kao ono, moram ti nešt pokazat, al nemoj nikom pričat.
Okej, prihvatio sam igru, znajući kako se iza svega zasigurno krije još jedan lanac direktne prodaje ili neka multilevel smicalica za dibidus naivičine.

Taman sam bio odlučio kako mi se u to subotnje popodne ne ide na neku prezentaciju u seoski društveni dom, al tu je uletila stara sa spikom o “sigurno nečem zanimljivom, kad već svi dolaze…” i mislim da je spomenula kako sam obećao da ću ići.
Dobro ajd, šta je tu je. Idem sa starcima i rodbinom na prezentaciju nečeg novog u Hrvatskoj. Nitko ne zna o čemu se radi, ali idemo svi jer ćemo biti prvi i jer je to übercool. Hladno je, magla je, i u tom domu nisam bio od zadnjih izbora, a bolje bi mi bilo da nisam bio ni onda.

Atmosfera prava “domska”. Dvije peći na plin, desetak obundanih suseljana i gospodin s odijelom, kravatom, zlatnim satom, Audijem A8, projektorom i laptopom…

Hrgovljani su bjelovarsko naselje na zapadnoj strani ovoga kraljevskoga, da ne kažem carskoga grada. Nekada je to bilo selo i zvalo se Hrgovljani, danas je suvereni dio grada Bjelovara i zove se ulica Miroslava Krleže. Nekada je društveni dom “Hrgovljani” bio poprište narodnih zabava i svadbi, a danas je djelomično privatna firma, a djelomično društveni dom. Renoviran, s dvije plinske peći i plastičnom stolarijom.

Samo što nije počelo. Čekamo još nekog kako bismo mogli početi s prezentacijom najnovijeg spektakla brze i lake zarade u Hrvata.
Taj netko se ubrzo pojavio i zbava počinje…

Čovjek u odijelu, s kravatom, laptopom i Audijem A8 otpočinje svoju prodavačku besjedu.
Nekoliko godina sam radio u osigravajućem društvu, pa znam ponešto o direktnoj prodaji i multilevel mrežama. Čovjek koji je otpočeo govor, neodoljivo me podjećao na jednog od nebrojenih prodavača koje sam upoznao i s kojima sam surađivao.

Projektor veselo zuji, čovjek priča, svi slušaju.
Prvo što mi je zapelo za uho bilo je to što se prezentator nije predstavio. Nije rekao kako se zove, od kuda dolazi i koja je njegova pozicija u toj priči. Dobro, možda se čovjek zaboravio predstaviti. Dešava se i to. Zašto ne.
Šutim i slušam uvodno predavanje.

Uvodni pozdrav i predstavljanje brenda odrađeni su sasvim korektono, u maniri iskusnog terenskog prodavača. Prezentator najavljuje kako će pričati o Lyonessu, nečem sasvim novom u Hrvatskoj.
Nakon kratkog predstavljanja branda, slijedi točka humora (kako to struka i nalaže), međutim čovjek nije opušten i smiješan, već je to sve isforsirano. No dobro, idemo dalje…

Nakon što smo probili led traljavom točkom humora, majstor je prešao na konkretno: “Dakle, radi se o firmi koja je registrirana u Švicarskoj kao holding, a osnivač je Austrijanac.”
Hmmm… dobro, ajd da ja to malo proguglam, pa da vidimo šta kaže mreža na te tvrdnje.
Ne budi lijen, utipkam ja “Lyoness” u moj iPhone i dobijem prvi rezultat “LYONESS - Money back with every purchase” i link na www.lyoness.ag/EU/.
Drugi link na Google.hr glasi: “LYONESS - Geld zurück bei jedem Einkauf” i link na www.lyoness.ag.

Okej, na domeni lyoness.ag nema ništa na hrvatskom jeziku, al ajde, razumijem engleski i znam ponešto njemačkog jezika, pa sam skužio kako se ovdje radi o povratu novca pri svakoj kupnji.
Dobro je, pomislio sam, sad bar znam zašto smo ovdje. Kako stvari stoje, dobivat ćemo lovu za svaku kupovinu koju obavimo putem Lyoness mreže trgovina. Tako barem piše na njihovom sajtu.
Nisam još ni dovršio letimični pregled sajta, a čovjek je već objasnio prisutnima kako se radi o povratu novca pri svakoj kupovini. Okej, to je to. Nema muljaže, sve je čisto. Tu je ozbiljna međunarodna tvrtka koja će se pobrinuti da spoji nas kupce i njih prodavače i mi tu pri svakoj kupovini njihovom karticom ostvarujemo određene popuste i na taj način zarađujemo, odnosno štedimo lovu koju i onako potrošimo svaki mjesec na razne potrepštine.

Why not? Pomislim ja još pod utjecajem čitanja Lyoness web sajta na engleskom.
Ali čekaj. Čekaj malo. Čovjek reče kako je to švicarska firma, holding, kojega je osnovao Austrijanac. Koliko je meni poznato, domena .ag nije švicarska domena, a nije niti austrijska. Klik, klik, Gogle, Wikipedia, kad tamo:

“.ag is the Internetcountry codetop-level domain (ccTLD) for Antigua and Barbuda.”

Opa Mile, Antigua and Barbuda? Šta je to majke ti? Jel to država? Neka pokrajina, okrug ili možda pseudo-država kao što je Kosovo ili Turska Republika Sjeverni Cipar?
Nemam pojma, sram me bilo što sam sjedio na ušima u sedmom razredu kad smo učili zemlje Evropske Unije. Čekaj, pa Švicarska nije u EU, ili…?

Bacim oko na Wikipediju, kad tamo: “Antigua and Barbuda (Spanish for “Ancient” and “Bearded”) is an island nation located on the eastern boundary of the Caribbean Sea with the Atlantic Ocean. It consists of two major islands — Antigua (pronounced /ænˈtiːɡə/) and Barbuda(/bɑrˈbjuːdə/) — and a number of smaller islets. All are close neighbors within the middle of the Leeward Islands, and are located roughly 17 degrees north of the equator.”

Nije baš blizu Švicarske i Austrije, ali okej, nema veze. Uglavnom, kliknem ja malo na Google Maps da vidim kamo je naumio ovaj đetić s našijem parama :)

Našo na karti, negdje između ovih Amerika, južne i sjeverne. Pitoreskno mjesto ta Antigua and Barbuda, 85.000 duša mirno živi na svojim otočićima između dvije Amerike, pecaju ribu i uživaju u životu. Vjerojatno većina njih pojma nema da imaju internetsku domenu .ag i pokoju Off-Shore kompaniju. Moram priznati, start prezentacije mi nije ulio nimalo povjerenja u čitavu tu priču. Možda su stvarno Austrijanci išli registrirati domenu .ag, kao to je fora jer kod njih AG označava dioničko društvo. Kao kad bi kod nas npr. Pliva d.d. imala domenu pliva.dd (a da je .dd vršna demena neke egzotnične državice u pacifičkom otočju.
Ako im je to bila namjera, onda su gadno fulali, barem što se mene i mojih procjena kredibiliteta tiče.

Kao što rekoh, znam ponešto o Internetu, pa krenem ručno ukucati www.lyoness.hr u Safari na iPhoneu. Browser me preusmjeri na www.lyoness.ag/HR/.
Tamo preko pola stranice slika sretne štajerske obitelji, svi nasmiješeni, mama, tata, baka, djed i dvoje djece.
Nije neka fora, pomislim. Tak ne izgleda nitko u Hrgovljanima…

Klikam malo po tome i naiđem na impressum. Opa, lijepo piše kako je to švicarski holding AG (dioničko društvo) i kako su članovi uprave ti i ti.
Dobro ajde, neki napredak. Gle, ima i adresa firme u Zagrebu i imena direktora. Kliknem oba direktora u Google i tamo nađem da su dečki Sloveci i da se tu već nešto pričalo o ovoj temi još u ožujku ove godine. Eto, ni ovaj put sa zapada ništa novo…
Tu je link: http://www.alter.si/tabla/showflat.php?Cat=0&Board=cvek&Number=598311&page=0&fpart=1

Slovenci uglavnom raspravljaju o tome je li to još jedna multilevel priramida ili nešto drugo. Većina se slaže kako se radi o još jednoj u nizu multilevel marketing kampanja. Nije to ništa novo u našim krajevima gdje su već prohujali Amway, Herbalife, razni usisavači, lonci, pegle, kozmetika, kuhače, bušilice, noževi, felge za kombajne, samooštreći žileti, magične krpe i lanci sreće. Naša raja to kuži, navikli su na direktnu prodaju i multilevel marketing. Neki su u međuvremenu navikli i na investicijske fondove i dionice… uglavnom naviknemo mi brzo na svašta.

Nakon Antigua and Barbuda, Švicarske, Austrije i Zagreba, prestao sam surfati po Internetu i nastavio slušati prodavača. Kaže čovjek da je Lyoness prisutan u 11 ili 17 zemalja Evrope, nisam ga baš najbolje čuo, ali uglavnom ubrzo će biti i u Hrvatskoj.
Obrazložio je kako se radi o popustu pri kupovini u određenim trgovinama koje imaju ugovor s njima te kako u tom sustavu postoji deset načina zarade. Kaže kako su isplate tjedne, a ne mjesečne. Znači svaki tjedan stiže lova. Može!
Ponovno nam pokazuje zemlje koje su ušle u sustav Lyonessa. Hrvatska tek sada ulazi. Mi smo prvi koji znamo za to. Među povlaštenima smo. Baš cool. Znamo nešto što drugi ne znaju i sada ćemo to lijepo unovčiti… Čekaj, ali Slovenci su pričali o tome još u ožujku, prije 8 mjeseci. Onda smo mi za njih ovi drugi, koji su kasnije saznali i na kojima mi koji smo prije saznali trebamo graditi karijeru u prodajnoj mreži popusta u određenim dućanima. Onda valjda sve što on nama priča, Slovenci su već ispričali prije više od pola godine i sada tu priču prodaju na istok. Valjda otuda i Sloveci u upravi hrvatske verzije piramide? Okej, znači vjetar puše sa zapada, Švicarska - Austrija - Slovenija - ..nastavi niz… bija.
Dobro, ima šanse za uspješnije nas koji se snađemo, možda jednog dana postanemo članovi uprave Lynessa u Beogradu?

Kaže stric kako je firma u Hrvatskoj registrirana u desetom mjesecu 2009. godine i kako se od tada kod nas ovaj posao obavlja legalno. On je, kaže, saznao tu informaciju među prvima te su on i nekolicina drugih ljudi bili “pokretači jedne zemlje”. Radio je prije u Generali osiguranju i kad je čuo za Lyoness, kaže, računao je nekoliko mjeseci i izračunao kako je to bolje od Generali osiguranja i krenuo u taj biznis.
Ponovio je i naglasio kako je ured u Hrvatskoj legalno otvoren i kako sada ljudi mogu navratiti, vidjeti gdje je taj ured i kako izgleda, s naglaskom na kako izgleda, pa i popiti kavicu tamo i popričati o svemu.
Kad mi netko dva, tri puta naglasi kako je taj biznis u Hrvatskoj legalan, odmah mi je nešto sumlnjivo. Zašto bih ja nekome naglašavao kako je moj biznis legalan, ako imam registriranu tvrtku, matični broj i izvod iz sudskog registra koji može svatko pogledati na Internetu?

Čovjek je nadalje objasnio kako će jednog dana, kada Lyoness dođe i u Bjelovar, biti pokrivene sve branše i moći ćemo kupovati u mnogim dućanima sa značajnim popustima, uz Lyoness karticu koja je besplatna. Hm, pa baš je to fora. Imaš jednu karticu za popuste u raznim dućanima i ne košta te ništa da to dobiješ. Može!
Kaže, imate popust 3% do 26%, bez obzira je li roba već na popustu u trgovini. Trgovci dobiju enormno velik kupovni volumen, a mi dobijemo robu s popustom koju bismo i onako kupili. Zvuči dobro.
E tu se sad stric malo zaletio, pa je počeo nabrajati kako će u jednom gradu biti jedna benzinska pumpa, jedna pekara, znači od svake branše po jedna (trgovina?) i onda svi mi kupujemo u toj jednoj jer nam ona daje popust i onda na taj način dobijemo enormo velik kupovni volumen.

Čekaj malo, idemo graditi sustav masovnog mrežnog marketinga s nakanom da u konačnici cijeli Bjelovar kupuje kruh u jednoj pekari i cipele u jednoj trgovini cipelama? Da svi točimo gorivo na istoj benzinskoj? Da idemo u isti restoran na ćevape? Prvi pravi WTF?
Već vidim, ucviljeni Todorić moli Lyoness da ga inicira u sustav, povući će, kaže, sve Konzum kartice i bubamare-naljepnice koje su podijelili na blagajnama. Konzumov primjer su odmah slijedili Billa, Kaufland, Mercator, pa čak i najžilaviji Metro odrekao se svoje legendarne Cash&Carry kartice u korist sveprisutne Lyoness kartice.
Može, zašto ne? Novo doba, nova pravila, zašto ne bismo imali jednu karticu za popuste u raznim dućanima, umjesto da svaki dućan ima svoju karticu, bodove i bonove?
E pa zato što onda ti dućani ne bi imali interesa u toj igri jer im vlastite članske kartice upravo i služe tome da zadrže stalne kupce nekim popustima i nagradama za vjernost. Otkud onda mjesto za još jednu karticu za popuste? Ne znam. Slušam dalje….

Odmah je majstor objasnio kako nam nitko ne uvjetuje gdje ćemo mi kupovati ovo ili ono, ali da je to naš izbor ako ćemo i dalje kupovati u trgovinama koje nisu u ovom sustavu. U prijevodu: dobiješ besplatnu karticu, nitko ne tjera na ništa, ti biraš gdje ćeš kupovati, ali ako si pametan onda ćeš kupovati u trgovinama koje su u Lyoness sustavu i na taj način ćeš zarađivati novac, odnosno dobit ćeš povrat novca od popusta koji ti omogućuje članstvo u Lyonessu.
Okej, ali još uvijek se ne vidim u 7 u jutro u pekari od 12 kvadrata s još 23.000 polupospanih Bjelovarčana, zato da bih dobio natrag 10% od cijene polovice kruha. Al što narod kaže: zrno po zrno - pogača, euro po euro - palača. Možda nije baš sve tako kako sam ja to doživio na prvi pogled.

Čitaj dalje: 2. dio »