Hrvoje Komljenović

Moja Ane, pišuljo sa strane,
pišuljo sa strane, moja Ane;
brala bih te, al’ ne smem od nane,
al’ ne smem od nane, moja Ane.

Moja Ane, kad u vojsku pođeš,
kad u vojsku pođeš, moja Ane;
nemoj moju kapiju da prođeš,
kapiju da prođeš, moja Ane.

Nogom stani, maramicom mani,
maramicom mani, moja Ane;
neka puknu svi naši dušmani,
svi naši dušmani, moja Ane.

imam flet-rejt i optičku žicu
oko kuće zelenu živicu

samo nemam u ljubavi sreće
flet-rejt hoće ali mene neće

ko te ter’o da se gola slikaš
i o tome pijana da tvitaš

ko me ter’o da ti kupim ajfon
izazovem sudbu naopaku

volela si i Fejsbuk i Tviter
da te gleda anonimni hipster

da te gleda, da ti status lajka
na čet zove, žalosna ti majka

došlo neko umreženo doba
sad je ljubav digitalna roba

celo selo tvoje slike gleda
bićeš slavna kao Lepa Brena

zauvek si otišla od mene
odnela si sve naše antene

otišla si odnela si ruter
vešmašinu, diskove i skuter

sad si s’ drugim umrežena draga
otišla si iz mog IP ranga

s’ gikovima sad na tvitap ideš
jedeš ćevap, rujno vino piješ

masnim prstom po ekranu tipkaš
a taj bloger misli da ga pipkaš

nekad tebi gitaru sam svir’o
sad na mreži ja sam te blokir’o

ostao sam bez signala juče
i komšika pobegla od kuće

nemam tebe, a nemam ni skuter
osta’ samo u kafani ruter

ko te ter’o da se gola slikaš
bivša draga da l’ se nekad pitaš

Održan je dugo očekivani sastanak premijera Republike Hrvatske Tomislava Karamarka, Republike Srbije Tomislava Nikolića i Republike Vojvodine Nenada Čanka.

Glavna tema sastanka trojice premijera bila je realizacija financijske pomoći Srbije u iznosu od 24 kvatrilijuna NKD (najnovijih konvertibilnih dinara) Hrvatskoj i Vojvodini nakon službenog proglašenja bankrota ovih dviju država i njihovog konačnog izlaska iz Evropske unije.

Jesu li premijeri razgovarali i o eventualnom udruživanju ove tri države u federaciju, o čemu se već neko vrijeme šuška u diplomatskim krugovima, novinarima je i ovoga puta ostalo nepoznato. No ipak, prisutnost u svojstvu promatrača ministara vanjskih poslova Republike Sarajevo i Republike Sjeverozapadna Hercegovina, govori u prilog tezi kako bi se nakon uspješne integracije Republike Srpske, Federacija mogla proširiti i na druge balkanske države, prije svega bivše članice bivše EU, a potom i države bivše BiH.

Sport: Izbornik kineske Davis Cup reprezentacije, Novak Đoković, podnio je neopozivu ostavku i najavio odlazak u zasluženu mirovinu te će, kako kaže, ostatak života provesti uživajući kod kuće na Kosovu.

Vremenska prognoza: Količina sumpora u padalinama i sutra će biti opasna po život i zdravlje ljudi, a zatim nam slijedi sunčani vikend s temperaturama između 49 i 56 celzijevih stupnjeva, uobičajenima za rano proljeće.

Kako god hoćeš.

Dragi moj Blože,

pišem ti ove retke jer izgleda da me nitko ne razumije, a znam da si ti uvijek imao razmijevanja i strpljenja za sve moje ideje, zapažanja, muke i probleme…

Evo, samo da te ukratko uputim u situaciju: Jučer je u Hrvatskoj održan prvi krug izbora za novoga Predsjednika Republike. Vesela je to zabava za čitav narod, relativno se rijetko organizira (svakih 5 godina), pa onda ekipa navali sudjelovat’ u toj igri k’o da je pitanje života i smrti.

Ovaj, još malo pa bivši Predsjednik, prema pravilima te igre nema se više pravo kandidirati. To je dobro, jer da ima, ne bi bilo zabave. Čovjek bi i treći put pokupio većinu glasova i do viđenja za 5 godina.
Ovako ima svega i zabavno je: kampanje, neizvjesnost, nagovaranje, hvalisanje, laganje i svašta što čovjeku nije (na)strano.

Dragi moj Blože,  ne mogu da ti ne zahvalim što mi uvijek daješ snage i mudrosti da dobro predvidim događanja na društveno-političkoj sceni. Kad si mi došapnuo da će Đurđa Adlešič i Josip Friščić počiniti “političko samoubojstvo” ulaskom u koaliciju s Ivom Sanaderom, i tada si bio u pravu, pa nema razloga da ti ne vjerujem u vezi tvojih procjena koje si mi natuknuo o ulasku Milana Bandića u drugi krug reality showa “Hrvatska traži Predsjednika”.

E moj Blože, sve mi je jasno, no ono što me čudi su ljudi koji se od ponoći čude izbornom rezultatu u prvom krugu i koji zazivaju putovnice i selidbu ako pobijedi Milan Bandić.
Ti si mi, dragi  moj Blože, šapnuo kako Milan Bandić ipak neće pobijediti u 2. krugu showa jer će doći do prestrojavanja na čitavoj hrvatskoj političkoj sceni i kako će većina birača “otpisanih” u tom drugom krugu glasati za Dr. Ivu.

Kada si mi došapnuo ovo zadnje, moram priznati kako mi se sledila krv u žilama, ali si odmah skužio moje proširene zjenice i rekao: “Ivu Josipovića”.
Onda si mi dodatno pojasnio kako Milana Bandića, zapravo, uopće ne zanima dosadna, protokolarna funkcija Predsjednika Republike s budžetom od jedva 50 milijuna kuna. Čovjek je navik’o radit’ s daleko većijem parama. 7+ milijardi kuna. To ti je oko 140 puta veća lova, pa bi to bilo “s konja na magarca”. A ovaj jako dobro poznaje domaće životinje i razlike među njima.

Pa dobro, zašto to onda radi? Upitao sam se malo zbunjen tim tvojim kontradikcijama. Lijepo si mi objasnio, moj Blože, kako se čovjek zapravo priprema za sljedeće parlamentarne izbore i kako će isti vrlo vjerojatno biti uskoro, dakle prijevremeni.
Još si mi natuknuo kako će Milan osnovati i svoju stranku, po uzoru na Branimira Glavaša i Željka Keruma te time postati “treća politička snaga u Hrvatskoj”.

Ajme meni, pomislih. Pa to znači da će upravo Milan Bandić odlučivati o sastavu sljedeće hrvatske Vlade i osobno imenovati jedno 3-4 ministra! A tamo u Vladi, tamo je prava lovica dobrih ljudi, 100+ milijardi kuna godišnje. To ti je 14 puta više nego u Zagrebu, odnosno 2000 puta više nego na Pantovčaku!!!
Uh, moram priznati kako mi se ovaj dio tvoje besjede najmanje svidio od svega što si mi dosad došapnuo.
Kako je to moguće? Što se to događa, moj Blože? Pa zar su svi obnevidjeli od zasljepljujućeg svjetla TV ekrana i kompjuterskih monitora?

I na ovo si, kao i uvijek, imao racionalan i staložen odgovor. Rekao si mi: “Kriza je sinko, narod je gladan, nema se posla, razočarani su pljačkom i ratnim profiterstvom, u dužničkom ropstvu, a čak ni nacionalizam više nije popularan…”.
Dobro, rekoh. Ali kako može netko bez stranke i s toliko “putra na glavi” biti tako popularan među biračima?

“Pa zato što je populist!”, odgovorio si mi malo povišenim tonom. “Populus je narod, a populist narodnjak. Jel’ vidiš ti kakvu muziku sluša većina tvojih sugrađana? Čime se bave i što ih zanima? Samo use, nase i podase!” nastavio je moj Blog već pomalo srdit zbog moje sumnjičavosti prema njegovim tvrdnjama. Nastavio bi on i dalje da moje razmišljanje nije prekinuo telefonski poziv. Nazvala me frendica i pita: “Alo mačak, ti se ono kužiš nešto u tu politiku… Daj mi reci, pliz, jel da glasam za Bandića ili Primorca?”

Au fak, pomislio sam, ovaj moj Blog-šaptač je sasvim u pravu. Ispričavam se i duboko kajem što sam uopće posumnjao u njegove procjene.
Frendici sam odgovorio nešto u stilu: “Nadan ti je lep kao greh”, znajući da je ova više vizualni tip i da dobro razumije ove turbo-folk sintagme…

I šta da se radi, moj Blože? Ima li pomoći?
“Ima. Opusti se, bit će sve u redu.” odgovori mi on i doda: “Tko se s vatrom igra, od vatre i izgori. Tko krene stopama Branimira Glavaša, u Bosni i završi.”
Ove su me riječi dragog mog Bloga toliko umirile da sam iste sekunde zasp’o i čitavu noć sanj’o kako Milan, novcem hrvatskih poreznih obveznika, gradi veću i ljepšu kuću negdje u bespućima Bosne i Hercegovine, u istoj toj ulici Žrtava hrvatskog populizma, s iste te desne strane ulice. Naravno, za jedan bespravno izgrađen kat veću od one Branimirove, ne zbog egoizma, već da kum Kerum ima gdje odsjesti kad navrati u goste…
Jedini praktični problem je taj što su na desnoj strani ulice samo parni brojevi i što je Branimir već poč’o gradit’, pa ništa od kućnog broja 1…

“Njemačka je radnička klasa pretrpjela težak poraz, a s njom i sve napredno, revolucionarno, sve što utemeljuje kulturu i stremi starim slobodarskim ciljevima radnog čovječanstva.  Fašizam je pobijedio i svoje pozicije stalno utvrđuje svim raspoloživim sredstvima, a u prvom redu ratničkim preobrazovanjem mladeži. Ali, borba protiv novonastalog srednjeg vijeka, protiv imperijalističke pljačkaške politike, brutalnosti, mistike i duhovnog podjarmljivanja, a za prirodna prava onih koji rade i stvaraju, za ljude koji su teško pogođeni privrednim izrabljivanjem šačice kneževa novca, borba će se za odstranjivanje toga ubilačkog društvenog poretka nastaviti.
Ne radi se ipak samo o tomu da se ona nastavi, nego u prvom redu, da li će, kako i kada, ta borba dovesti do pobjede socijalizma.
Forme u kojima se zbilo nacionalsocijalističko osvajanje vlasti neizbrisiva su pouka internacionalnom socijalizmu da političku reakciju neće moći tući frazama, nego samo zbiljskim znanjem, ne apelima, nego buđenjem pravoga revolucionarnog oduševljenja, ne birokratiziranim partijskim aparatima, nego samo radničkim organizacijama i osvjedočenim borbenim trupama koje su unutarnje demokratske i svakoj inicijativi daju prostora. Te su nas forme poučile da krivotvorenje činjenica i površno bodrenje sigurno vode klonulosti masa kad željezna logika povijesnog procesa razotkrije zbilju.”

Wilchelm Reich: “Masovna psihologija fašizma”, predgovor.

Za uvod u ovaj članak citirao sam predgovor knjizi W. Reicha “Masovna psihologija fašizma”, napisanoj 1933. godine. Zamijenimo li prvu riječ predgovora “Njemačka” s riječju “Hrvatska” te uzmemo li u obzir postratno stanje nakon Prvog svjetskog rata, kao i Veliku ekonomsku krizu (1929. - 1933. godine) i usporedimo društvena, politička i ekonomska zbivanja u tom periodu sa stanjem u današnjoj Hrvatskoj i svijetu, pronaći ćemo zabrinjavajuće sličnosti i elemente koji su tada doveli do razvoja nacionalsocijalizma, antisemitizma, jačanja talijanskog fašizma te naposljetku izbijanja Drugog svjetskog rata, a danas pobuđuju iste te svjetonazore i obrasce razmišljanja.

Velika ekonomska kriza, koja je izbila u Sjedinjenim Američkim Državama 1929. godine (slom burze), izazvala je globalni rast nezaposlenosti i siromaštva te čitave mase ljudi okrenula ekstremnim ideologijama, kako “lijevim”, tako i “desnim”.
Kao protuteža talijanskom fašizmu i njemačkom nacizmu, iz SSSR-a je preko Komunističke internacionale plasirana politika Narodnog fronta, predstavljena kao prirodni ideološki saveznik u borbi protiv fašističkih država.
Današnja Svjetska ekonomska kriza, koja je također potekla i SAD-a nakon sloma bankarskog sustava, a koja upravo sada ostavlja bez posla i temeljne egzistencije milijune ljudi širom (zapadnog, kapitalističkog) svijeta, ali na koju nisu imuna niti zatvorena i konzervativna društva (neke arapske zemlje, npr. Dubai), kao niti Kina i Indija, odnosno najbrže rastuće ekonomije današnjice, izgleda kako za posljedicu ima sličan razvoj događaja kao i prije nešto manje od 100 godina.

Neoliberalni model kapitalizma doživio je svoj prvi svjetski poraz. Najveći vođe te izrabljivačke doktrine ili su izgubili izbore u svojim domovinama i/ili su pretrpjeli udarac tupim predmetom u glavu. Bivši američki predsjednik George W. Bush, nakon desetljeća razaranja i sustavnog uništavanja Afganistana, Iraka i poneke balkanske državice, samo je pukom srećom izbjegao udarac cipelom koju mu je u smijeru glave na jednoj tiskovnoj konferenciji, uz povik “Ovo ti je oproštajni poljubac, pseto!”, uputio irački novinar Muntazer al-Zaidi, a kao izraz revolta zbog, na lažima utemeljene, američke okupacije Iraka i razaranja koje je ta država doživjela od strane SAD-a.
Sličnu, no ipak nešto bolniju sudbinu ovih dana doživio je i talijanski premijer Silvio Berlusconi. On, naime, još nije pretpio poraz na izborima u Italiji, ali je od građanina Massima Tartaglie dobio žestok udarac u glavu replikom milanske katedrale Duomo, pri čemu su mu izbijena dva zuba, slomljen nos te je izgubio pola litre krvi.

Svako nasilje je za osudu bez ikakve zadrške, pa i ova dva napada na čelnike nekih od najmoćnijih država u svijetu. Nema opravdanja za fizičko nasilje, kao što nema opravdanja niti za smrtnu kaznu na koju je irački sud, pod okriljem američkih okupacijskih snaga, osudio i odmah pogubio tadašnjeg iračkog predsjednika Saddama Husseina.
Činjenica je pak, kako su ova dvojica napadača na ikone neoliberalnog kapitalizma i američkog imperijalizma, podijelila svjetsku javnost i za jedne postali heroji 21. stoljeća, a za druge državni neprijatelji broj jedan. Ova podjela nema smisla i zabrinjavajuća je stoga što niti okupator može biti ikona i stvarni vođa u borbi za dobrobit naroda kojega navodno zastupa, niti napadač na njega može biti heroj u borbi protiv okupatora jer se koristi istim nasilnim metodama. “Oko za oko - zub za zub” ne daje pozitivne rezultate, već nas uvlači u začarani krug beskonačnog nasilja i osvete.

Ovo napominjem jer vidim sve veću masu nezadovoljnih radnika, novih (uredskih) proletera, seljaka, obrnika i drugih društvenih skupina, iscrpljenih pretjeranim radom za gospodare i vlasnike kapitala, sputanih društvenim normama, prije svega crkvenim svjetonazorima, iskorištenih, opljačkanih i odbačenih, a koji danas čine iste one slojeve društva koji su tridesetih godina prošloga stoljeća bili plodno tlo za stupanje Adolfa Hitlera na političku i vojnu scenu tadašnje Njemačke.

Ima li toga i kod nas u Hrvatskoj?
Nažalost ima. Hrvatska, koja se tek donekle oporavila od tzv. Domovinskog rata, i koja ima svoje “privatne” ekonomske probleme proistekle prije svega iz tranzicije, odnosno formalnog prijelaza iz socijalističkog društvenog uređenja i planske privrede u tzv. demokraciju i neoliberalni model kapitalističke privrede, Hrvatska koja je doživjela neviđenu pljačku zajedničkih društvenih, da ne kažem narodnih resursa i to od strane pripadnika vlastitog naroda, a za interese austrijskog, njemačkog, američkog, talijanskog i drugih kapitala i kapitalista, ta i takva Hrvatska našla se i na udaru ove nove Svjetske ekonomske krize.
Uz navedeno, ne treba smesti s uma već dobrano razvijeni nacionalizam koji je krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća planski i sustavno razvijan u svrhu borbe protiv Miloševićevog nacizma iz Srbije, odnosno u svrhu sprječavanja širenja Velike Srbije na teritorij Republike Hrvatske.
Nadalje, imamo i neprincipijelnu koaliciju Katoličke crkve i države, osiguranu ugovorima s Vatikanom, što za posljedicu ima poticanje i nesmetano širenje ove, u najmanju ruku čudne ideologije, i to kroz službeni obrazovni sustav Republike Hrvatske!
Uz već spomenuti nabujali nacionalizam te povremene bljeskove klerofašizma u Hrvatskoj, a pod okriljem “institucija sistema” (mada bi “institucije sustava” bio bolji izraz), a s obzirom na teške ekonomske prilike u zemlji i inozemstvu, svjetsku gospodarsku recesiju, pad BDP-a, rast nezaposlenosti, kreditnu prezaduženost, da ne kažem dužničko ropstvo, Hrvatska je idealan teren za ponovni razvoj nikad ugaslih ekstremnih ideologija tzv. ljevice i desnice.

Vratimo se predstojećim izborima u Hrvatskoj. Riječ “izborima” ovdje je u množini, dakle smatram kako će ubrzo nakon redovnih predsjedničkih izbora krajem prosinca 2009. godine, uslijediti i prijevremeni parlamentarni izbori jer sadašnja Vlada koju čini HDZ s koalicijskim partnerima, a na čelu koje se nakon naprasnog i neobjašnjenog bijega Ive Sanadera s premijerskog mjesta, Jadranka Kosor snalazi kao Mujo u Münchenu (luta ulicama dok ne naiđe na sunarodnjaka koji ga nakratko uputi prema centru, pa se ovaj nakon dvije-tri Strasse ponovno izgubi i tako u nedogled…).

Osobno smatram kako su predsjednički izbori samo test i poligon za odmjeravanje snaga, odnosno krug za zagrijavanje guma i osvajanje startnih pozicija za daleko važnije parlamentarne izbore. Jer Hrvatska je (još uvijek) demokratska parlamentarna republika i o važnim pitanjima odlučuju Sabor i Vlada, a ne Predsjednik, kako to neki kandidati predstavljaju u aktualnoj predizbornoj kampanji.
Kada sam ovih dana ponovno čitao Wilchelma Reicha i pokušao naći dodirne točke njegovih analiza njemačkog društva tridesetih godina prošloga stoljeća s današnjom društvenom, političkom i ekonomskom situacijom u Hrvtskoj, za oko mi je posebno zapela jedna politička figura s naše pitoreskne političke scene.

Ime mu je Milan Bandić, gradonačelnik je Zagreba, kandidat za predsjednika Republike Hrvatske i odnedavno čovjek bez stranke s nezanemarivom podrškom biračkog tijela.
Bandićeva formalna socijaldemokratska orijentacija i “briga” za radnička prava i “malog čovjeka”, začinjena nizom kapitalističkih afera koje su se nagomilale u posljednjih desetak godina, a u kojima se njega smatra glavnim protagonistom te njegov populistički nastup u javnosti i stavovi prema Crkvi, govore mi kako je upravo Milan Bandić najopasniji politički element koji danas djeluje u Hrvatskoj.
Zašto tako mislim? Jednostavno, u njegovim autoritarnim, bahatim i arognatnim nastupima u javnosti prečesto se zajedno spominju pojmovi bog, majka i rad, a da me to ne bi zabrinulo s obzirom na svježe obnovljeno poznavanje djela Wilchelma Reicha i drugih autora koji su pisali na temu razvoja nacizma i fašizma.
Impotencija pravosuđa i već spomenutih “institucija sustava”, mogla bi dovesti do radikalizacije političkih stavova i uvjerenja građana.

Za kraj ovoga razmišljanja, ponovno ću citirati W. Reicha:

“Hitler se kao i svaki fašistički pokret oslanja na različite slojeve malograđanštine. Nacionalsocijalizam time očituje sva proturječja koja obilježuju masovnu psihologiju malograđanštine. Radi se o tome, da se, prvo, sama ta proturječja shvate u njihovu ustrojstvu, a, drugo, da se zajedničko podrijetlo tih proturječja upozna iz proizvodnih odnosa imperijalističkog kapitalizma.”

Tanka je granica između formalne socijalističke orijentacije i praktičnog nacionalsocijalizma, odnosno nacizma…
Zato, olovke u ruke i pamet u glavu!

Dragi prijatelji, neprijatelji, rodbino, rođaci, kumovi, braćo i sestre,

danas, 17.12.2009. godine oko 16 sati, moj život napokon je prestao biti dosadna kolotečina, razapeta između biznisa, klijenata, softvera, baza podataka, logike, matematike, države, poreza i doprinosa, ljubavi, hobija, bloganja i sličnih svakodnevnih zanimacija.

Naime, dobio sam dopis odvjetničkog ureda iz Zagreba u kojemu stoji kako moram u roku od 24 sata ukloniti 2 (slovima: dva) članka s ovoga bloga, objavljenja 21.11.2009. i 22.11.2009. godine, a zbog, kako se navodi u predmetnom dopisu: iznošenja neistina i kleveta te povrede osobnosti klijenta kojega taj odvjetnički ured zastupa.
Ukoliko sporne članke ne uklonim s vaših monitora, tužit će me za klevetu.

Morate priznati kako to nije baš svakdnevna praksa da neki naš bloger dobije dopis takvoga sadržaja i to još od odvjetničkog ureda iz Zagreba.
Osjećam se posebno ;)

Oni koji su čitali moj blog, znaju o kojim člancima se ovdje radi.
Ali. Ne bih ja bio ja, kada bih samo maknuo članke i nikome ništa. Jesam, legalist sam. Volim i poštujem zakone i pravo, pa sam stoga odmah postupio po nalogu iz navedenog dopisa. Ovaj potez navodno oklevetanih daje mi još više motiva za proučavanjem prava, novinarstva, ekonomije, psihologije i inih djelatnosti koje čine naše ljudske živote.

Trebat će mi nekoliko dana kako bih se u miru i bez pritisaka konzultirao s ljudima koji su u ovoj “igri” daleko veći igrači od jednog potpuno nepoznatog blogera iz Hrgovljanja, pardon iz ulice Miroslava Krleže u Bjelovaru.

Do našeg ponovnog susreta,

pozdrav Zoranu Šprajcu ma gdje bio!

[DOPUNJENO: 21.12.2009.]
Nakon ponovnih konzultacija s odvjetnicima koji me zastupaju, kao i traženja “drugog mišljenja”, dakle mišljenja pravnika koji me ne zastupaju, a bave se ovom problematikom, donio sam odluku i vratio sporne članke natrag na blog:

• Lyoness Hrvatska - iskustva s prezentacije 1. dio
• Lyoness Hrvatska - iskustva s prezentacije 2. dio

U međuvremenu sam zatražio i očitovanje direktora Kike u Hrvatskoj, međutim do objavljivanja ove dopune nisam dobio nikakav odgovor.

« Povratak na 1. dio članka

Za uvod u nastavak priče o mom iskustvu s Lyoness prezentacijom kartice za povrat novca pri svakoj kupnji, donosim jedan članak na koji sam danas naletio prelistavajući Jutarnji list uz kavu.
Članak prenosim u cijelosti:

Lanac nesreće težak 65 milijuna dolara

I uspješnost prijevara ima veze s time koliko je varalica povezan s okolinom i koliko su povezane njegove žrtve. U mnogim zemljama, pa i u Hrvatskoj, puno su se puta pojavljivali lanci sreće u režiji jednog ili skupine prevaranata. “Igrač” mora platiti određeni iznos onomu tko je iznad njega u lancu - onomu tko se prije uključio. Zauzvrat, ima pravo uključiti svoje znance, koji također moraju platiti onima iznad sebe. Kako se krug uplatitelja širi, oni koji su se prvi uključili (pokretači prijevare) mogu zaraditi hrpu novca od novih članova, no u jednom trenutku više se ne može pronaći dovoljno novih ulagača koji bi financirali zaradu svojih prethodnika. Tada se pokaže da je velika većina igrača pretrpjela gubitak: onis su nekome platili, a njima nitko ništa.

Najveću prijevaru u stilu lanca sreće 20 je godina provodio Amerikanac Bernard Madoff. Taj je izvrsno povezani newyorški Židov nagovorio brojne bogataše i poduzeća da mu povjere novac, koji će on tobože uložiti u odlične poslove. Ujedno ih je molio da mu dovedu što više svojih bogatih znanaca.
Međutim, nije ulagao novac na burzi, nego ga je stavljao na svoj račun, a ulagačima je dogovorenu zaradu plaćao svježim novcem novih ulagača! Kad prošle zime više nije nije mogao pronaći nove naivce koji bi mu povjerili ušteđevinu, priznao je da je sve bilo golemi “lanac sreće”. Njegove su žrtve pretrpjele štetu od 65 milijardi dolara, a on je osuđen na 150 godina zatvora.

Nedjeljni Jutarnji, stranica 46., 22.11.2009.

Uh, moram priznati da me ovaj članak malo obeshrabrio u razmišljanjima o lakoj zaradi i multilevel piramidama.
Ipak, razmišljam dalje i analiziram jučerašnju prezentaciju u Hrgovljanima.

[Nastavak: 9.12.2009.]

Nakon što sam zbog određenih pritisaka privremeno povukao ova dva članka s bloga te nakon konzultacija s odvjetnikom i nekoliko stručnjaka za novinarstvo i izdavaštvo, odlučio sam članke vratiti online.

Ovdje iznosim svoja razmišljanja i stavove o ideji povrata novca pri svakoj kupovini, a na primjeru tvrtke Lyoness koja taj sustav uvodi, između ostaloga i u Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju.
Ponavljam kako ni na koji način nisam povezan s ovom tvrtkom niti bilo kojim sličnim poslom. Oni su me zvali na prezentaciju, kasnije sam se detaljnije raspitao o ovoj temi, a kako me je mnogo ljudi u posljednje vrijeme pitalo za mišljenje o tome, iznosim ga ovdje, potkrijepljeno argumentima i dokazima.

Dakle, prema mojim saznanjima, Lyoness je nedavno krenuo u osvajanje hrvatskog tržišta. Slovenija i Srbija “pokrenute” su nešto prije nas. Biznis je u Srbiji već početkom ove godine trebao prijeći u tzv. “3. fazu” kada, prema riječima prezentatora, počinje reklamna kampanja u toj zemlji i kada će “svaka baka i svako dijete znati što je Lyoness i kupovat će s popustima pomoću Lyoness kartice”. Treća faza u Srbiji nije se nikada dogodila, kao niti u Sloveniji… Što ljudi u Srbiji misle o  toj temi možete pročitati na popularnom srpskom forumu Krstarica:
http://forum.krstarica.com/showthread.php?s=3bb85443467b776067917813b0d0175b&t=176383

Proučio sam malo materijale i taj čitav sustav, razgovarao sam s nekoliko ljudi koji su u tom poslu, što kao “obični”, a što kao “biznis” partneri. Ovi prvi uplatili su oko 350 eura, a ovi drugi od 2.000 do 4.000 eura u Lyoness sustav, na ime avansa za pozicije u obračunskom sustavu, odnosno za stvaranje tzv. “biznis timova”.

Matematički stvar izgleda super. Pravnici se slažu kako je posao legalan ali kako ipak treba biti oprezan. Radi se o tumačenju članka 224. stavka 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Sam sustav povrata novca pri svakoj kupovini je sasvim legalan i legitiman. Intrigantno je pitanje načina “širenja riječi” i pridobivanja novih članova u sustav. Kako se u Lyoness ljude uvodi po načelima MLM-a, treba biti oprezan i pri tome paziti na navedeni članak Zakona koji kaže:

“(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ostvari susrete s reklamnom, akviziterskom ili drugom djelatnošću radi pridobivanja sudionika, ili profesinalno širi sustav pri kojem se od uloženih sredstava očekuje dobitak i pri kojem se sudionicima obećava imovinska korist pod uvjetom da oni ili druge osobe pod jednakim uvjetima pridobiju druge sudionike, pri čemu je dobit imovinske koristi povezana ili potpuno ili djelomično od poštivanja igre drugih sudionika.”

Ovo napominjem s obzirom kako je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj bilo nekoliko slučajeva, po načinu djelovanja vrlo sličnih ovome, gdje su ljudi ostali bez novca, a poneki su i uhićeni (slučajevi Forex i Magic Gold). Zanimljivo je kako se kod Magic Golda iznosi za “obične” i “biznis” partnere gotovo podudaraju s iznosima koje Lyoness traži za zakup (avans) pozicija u svom obračunskom sustavu.

Jedini koji se baš nisu složili s matematikom i marketinškim dijelom priče su ekonomisti, odnosno ljudi koji se bave psihologijom i organizacijom prodaje. Gotovo su jednoglasni u stavu kako je ovaj sustav ekonomski teško održiv u stvarnosti te kako je upravo to, uz nedostatak infrastrukture, glavni razlog zašto sustav nije u praksi zaživio npr. u Srbiji. Postavlja se pitanje kako motivirati 90% “mašinerije”, potrošača, na čemu se i temelji čitav posao, kad su najbolje pozicije u sustavu već zauzete od strane onih koji su se uključili u ranoj fazi, a njih može biti oko 10% od ukupnog broja potrošača uključenih u sustav.
Hoće li oni koji se uključe u toj 3. fazi i koji će biti na začelju “hranidbenog lanca”, imati dovoljno motiva, u razumnom roku, sakupiti ostatke popusta u predviđenim iznosima i time popuniti potrebne pozicije u obračunskom sustavu?

Tvrdnje kako će Lyoness u svakom gradu i selu imati “po jednog trgovca-partnera u svakoj branši i kako ćemo svi mi jednog dana ići kupovati kod tog jednog trgovca” ključna su pogreška marketinškog predstavljanja Lyonessa. Ova informacija svakog razumnog čovjeka natjera da se zapita je li takav sustav održiv?
Dođe li do situacije da jedan trgovac iz branše u jednom gradu ostvari prednost na tržištu kroz ugovor s Lyonessom i ponudi kupcima npr. 10% popusta, drugi trgovci će reagirati na ovaj izazov i pronaći način da, barem na neko vrijeme, spuste cijene za 11% ili na neki drugi način zadrže svoje kupce i privuku druge (vlastite  kartice za lojalne kupce, odgode plaćanja ili plaćanje na rate i tome slično). To je jednostavno zakon slobodnog tržišta.
Drugo pitanje, koje ovdje nije niti spomenuto, jest promjene koje u bližoj budućnosti slijede u trgovini i plaćanju općenito. No to je posebna tema za seriju članka i nije ključno pitanje u priči o Lyonessu.

Sljedeći je problem to što Lyoness tvrdi kako već imaju ugovor s Kikom u Hrvatskoj, a ljudi u Kiki nikad nisu čuli za Lyoness. Nadalje, na službenim stranicama Lyonessa stoji kako im je Kika u Zagrebu partner i postavljen je logo Kike, adresa i broj telefona. 
Manji problem je u tome što navedeni broj telefona pripada Lyonessu, a ne Kiki! 
Tvrdiš da ti je netko partner i da imaš ugovor s njim, a ovaj nije čuo za tebe. Staviš naziv, logo i adresu tvrtke “partnera” na svoje web stranice i onda postaviš svoj broj telefona uz njihove podatke.
Ovo mi je bio drugi žešći WTF?!?

Sve u svemu, način prezentacije i kasnija saznanja po ovom pitanju, domena registrirana na nekom egzotičnom otočju i razgovori s ljudima koji su ušli u taj posao, kao i razgovori na temu marketinga, prodaje, prava i psihologije, meni osobno nisu ulili niti malo povjerenja u Lyoness i sustav koji promovira.

Na svakome od nas je da sam odluči u što će uložiti svoj novac. No ako mene pitate: “Lyoness?”, odgovor je: “Ne, hvala!”

Ne vjerujem u laku zaradu, znam podosta o raznim multilevel piramidama, lancima sreće i sličnim navlakušama za naivne domaćice. Obično taj polusvijet niti ne doživljavam, ne obazirem se i ne razmišljam o tome. No ovaj slučaj je ipak nešto što nije moglo proći nezamijećeno.

U posljednjih petnaestak dana primio sam nekoliko neobičnih telefonskih poziva od ljudi koje nisam dugo čuo, pa do bliskih osoba i rodbine. Svi pozivi su sadržavali neku neobičnu mistiku i tajanstvenost. Kao ono, moram ti nešt pokazat, al nemoj nikom pričat.
Okej, prihvatio sam igru, znajući kako se iza svega zasigurno krije još jedan lanac direktne prodaje ili neka multilevel smicalica za dibidus naivičine.

Taman sam bio odlučio kako mi se u to subotnje popodne ne ide na neku prezentaciju u seoski društveni dom, al tu je uletila stara sa spikom o “sigurno nečem zanimljivom, kad već svi dolaze…” i mislim da je spomenula kako sam obećao da ću ići.
Dobro ajd, šta je tu je. Idem sa starcima i rodbinom na prezentaciju nečeg novog u Hrvatskoj. Nitko ne zna o čemu se radi, ali idemo svi jer ćemo biti prvi i jer je to übercool. Hladno je, magla je, i u tom domu nisam bio od zadnjih izbora, a bolje bi mi bilo da nisam bio ni onda.

Atmosfera prava “domska”. Dvije peći na plin, desetak obundanih suseljana i gospodin s odijelom, kravatom, zlatnim satom, Audijem A8, projektorom i laptopom…

Hrgovljani su bjelovarsko naselje na zapadnoj strani ovoga kraljevskoga, da ne kažem carskoga grada. Nekada je to bilo selo i zvalo se Hrgovljani, danas je suvereni dio grada Bjelovara i zove se ulica Miroslava Krleže. Nekada je društveni dom “Hrgovljani” bio poprište narodnih zabava i svadbi, a danas je djelomično privatna firma, a djelomično društveni dom. Renoviran, s dvije plinske peći i plastičnom stolarijom.

Samo što nije počelo. Čekamo još nekog kako bismo mogli početi s prezentacijom najnovijeg spektakla brze i lake zarade u Hrvata.
Taj netko se ubrzo pojavio i zbava počinje…

Čovjek u odijelu, s kravatom, laptopom i Audijem A8 otpočinje svoju prodavačku besjedu.
Nekoliko godina sam radio u osigravajućem društvu, pa znam ponešto o direktnoj prodaji i multilevel mrežama. Čovjek koji je otpočeo govor, neodoljivo me podjećao na jednog od nebrojenih prodavača koje sam upoznao i s kojima sam surađivao.

Projektor veselo zuji, čovjek priča, svi slušaju.
Prvo što mi je zapelo za uho bilo je to što se prezentator nije predstavio. Nije rekao kako se zove, od kuda dolazi i koja je njegova pozicija u toj priči. Dobro, možda se čovjek zaboravio predstaviti. Dešava se i to. Zašto ne.
Šutim i slušam uvodno predavanje.

Uvodni pozdrav i predstavljanje brenda odrađeni su sasvim korektono, u maniri iskusnog terenskog prodavača. Prezentator najavljuje kako će pričati o Lyonessu, nečem sasvim novom u Hrvatskoj.
Nakon kratkog predstavljanja branda, slijedi točka humora (kako to struka i nalaže), međutim čovjek nije opušten i smiješan, već je to sve isforsirano. No dobro, idemo dalje…

Nakon što smo probili led traljavom točkom humora, majstor je prešao na konkretno: “Dakle, radi se o firmi koja je registrirana u Švicarskoj kao holding, a osnivač je Austrijanac.”
Hmmm… dobro, ajd da ja to malo proguglam, pa da vidimo šta kaže mreža na te tvrdnje.
Ne budi lijen, utipkam ja “Lyoness” u moj iPhone i dobijem prvi rezultat “LYONESS - Money back with every purchase” i link na www.lyoness.ag/EU/.
Drugi link na Google.hr glasi: “LYONESS - Geld zurück bei jedem Einkauf” i link na www.lyoness.ag.

Okej, na domeni lyoness.ag nema ništa na hrvatskom jeziku, al ajde, razumijem engleski i znam ponešto njemačkog jezika, pa sam skužio kako se ovdje radi o povratu novca pri svakoj kupnji.
Dobro je, pomislio sam, sad bar znam zašto smo ovdje. Kako stvari stoje, dobivat ćemo lovu za svaku kupovinu koju obavimo putem Lyoness mreže trgovina. Tako barem piše na njihovom sajtu.
Nisam još ni dovršio letimični pregled sajta, a čovjek je već objasnio prisutnima kako se radi o povratu novca pri svakoj kupovini. Okej, to je to. Nema muljaže, sve je čisto. Tu je ozbiljna međunarodna tvrtka koja će se pobrinuti da spoji nas kupce i njih prodavače i mi tu pri svakoj kupovini njihovom karticom ostvarujemo određene popuste i na taj način zarađujemo, odnosno štedimo lovu koju i onako potrošimo svaki mjesec na razne potrepštine.

Why not? Pomislim ja još pod utjecajem čitanja Lyoness web sajta na engleskom.
Ali čekaj. Čekaj malo. Čovjek reče kako je to švicarska firma, holding, kojega je osnovao Austrijanac. Koliko je meni poznato, domena .ag nije švicarska domena, a nije niti austrijska. Klik, klik, Gogle, Wikipedia, kad tamo:

“.ag is the Internetcountry codetop-level domain (ccTLD) for Antigua and Barbuda.”

Opa Mile, Antigua and Barbuda? Šta je to majke ti? Jel to država? Neka pokrajina, okrug ili možda pseudo-država kao što je Kosovo ili Turska Republika Sjeverni Cipar?
Nemam pojma, sram me bilo što sam sjedio na ušima u sedmom razredu kad smo učili zemlje Evropske Unije. Čekaj, pa Švicarska nije u EU, ili…?

Bacim oko na Wikipediju, kad tamo: “Antigua and Barbuda (Spanish for “Ancient” and “Bearded”) is an island nation located on the eastern boundary of the Caribbean Sea with the Atlantic Ocean. It consists of two major islands — Antigua (pronounced /ænˈtiːɡə/) and Barbuda(/bɑrˈbjuːdə/) — and a number of smaller islets. All are close neighbors within the middle of the Leeward Islands, and are located roughly 17 degrees north of the equator.”

Nije baš blizu Švicarske i Austrije, ali okej, nema veze. Uglavnom, kliknem ja malo na Google Maps da vidim kamo je naumio ovaj đetić s našijem parama :)

Našo na karti, negdje između ovih Amerika, južne i sjeverne. Pitoreskno mjesto ta Antigua and Barbuda, 85.000 duša mirno živi na svojim otočićima između dvije Amerike, pecaju ribu i uživaju u životu. Vjerojatno većina njih pojma nema da imaju internetsku domenu .ag i pokoju Off-Shore kompaniju. Moram priznati, start prezentacije mi nije ulio nimalo povjerenja u čitavu tu priču. Možda su stvarno Austrijanci išli registrirati domenu .ag, kao to je fora jer kod njih AG označava dioničko društvo. Kao kad bi kod nas npr. Pliva d.d. imala domenu pliva.dd (a da je .dd vršna demena neke egzotnične državice u pacifičkom otočju.
Ako im je to bila namjera, onda su gadno fulali, barem što se mene i mojih procjena kredibiliteta tiče.

Kao što rekoh, znam ponešto o Internetu, pa krenem ručno ukucati www.lyoness.hr u Safari na iPhoneu. Browser me preusmjeri na www.lyoness.ag/HR/.
Tamo preko pola stranice slika sretne štajerske obitelji, svi nasmiješeni, mama, tata, baka, djed i dvoje djece.
Nije neka fora, pomislim. Tak ne izgleda nitko u Hrgovljanima…

Klikam malo po tome i naiđem na impressum. Opa, lijepo piše kako je to švicarski holding AG (dioničko društvo) i kako su članovi uprave ti i ti.
Dobro ajde, neki napredak. Gle, ima i adresa firme u Zagrebu i imena direktora. Kliknem oba direktora u Google i tamo nađem da su dečki Sloveci i da se tu već nešto pričalo o ovoj temi još u ožujku ove godine. Eto, ni ovaj put sa zapada ništa novo…
Tu je link: http://www.alter.si/tabla/showflat.php?Cat=0&Board=cvek&Number=598311&page=0&fpart=1

Slovenci uglavnom raspravljaju o tome je li to još jedna multilevel priramida ili nešto drugo. Većina se slaže kako se radi o još jednoj u nizu multilevel marketing kampanja. Nije to ništa novo u našim krajevima gdje su već prohujali Amway, Herbalife, razni usisavači, lonci, pegle, kozmetika, kuhače, bušilice, noževi, felge za kombajne, samooštreći žileti, magične krpe i lanci sreće. Naša raja to kuži, navikli su na direktnu prodaju i multilevel marketing. Neki su u međuvremenu navikli i na investicijske fondove i dionice… uglavnom naviknemo mi brzo na svašta.

Nakon Antigua and Barbuda, Švicarske, Austrije i Zagreba, prestao sam surfati po Internetu i nastavio slušati prodavača. Kaže čovjek da je Lyoness prisutan u 11 ili 17 zemalja Evrope, nisam ga baš najbolje čuo, ali uglavnom ubrzo će biti i u Hrvatskoj.
Obrazložio je kako se radi o popustu pri kupovini u određenim trgovinama koje imaju ugovor s njima te kako u tom sustavu postoji deset načina zarade. Kaže kako su isplate tjedne, a ne mjesečne. Znači svaki tjedan stiže lova. Može!
Ponovno nam pokazuje zemlje koje su ušle u sustav Lyonessa. Hrvatska tek sada ulazi. Mi smo prvi koji znamo za to. Među povlaštenima smo. Baš cool. Znamo nešto što drugi ne znaju i sada ćemo to lijepo unovčiti… Čekaj, ali Slovenci su pričali o tome još u ožujku, prije 8 mjeseci. Onda smo mi za njih ovi drugi, koji su kasnije saznali i na kojima mi koji smo prije saznali trebamo graditi karijeru u prodajnoj mreži popusta u određenim dućanima. Onda valjda sve što on nama priča, Slovenci su već ispričali prije više od pola godine i sada tu priču prodaju na istok. Valjda otuda i Sloveci u upravi hrvatske verzije piramide? Okej, znači vjetar puše sa zapada, Švicarska - Austrija - Slovenija - ..nastavi niz… bija.
Dobro, ima šanse za uspješnije nas koji se snađemo, možda jednog dana postanemo članovi uprave Lynessa u Beogradu?

Kaže stric kako je firma u Hrvatskoj registrirana u desetom mjesecu 2009. godine i kako se od tada kod nas ovaj posao obavlja legalno. On je, kaže, saznao tu informaciju među prvima te su on i nekolicina drugih ljudi bili “pokretači jedne zemlje”. Radio je prije u Generali osiguranju i kad je čuo za Lyoness, kaže, računao je nekoliko mjeseci i izračunao kako je to bolje od Generali osiguranja i krenuo u taj biznis.
Ponovio je i naglasio kako je ured u Hrvatskoj legalno otvoren i kako sada ljudi mogu navratiti, vidjeti gdje je taj ured i kako izgleda, s naglaskom na kako izgleda, pa i popiti kavicu tamo i popričati o svemu.
Kad mi netko dva, tri puta naglasi kako je taj biznis u Hrvatskoj legalan, odmah mi je nešto sumlnjivo. Zašto bih ja nekome naglašavao kako je moj biznis legalan, ako imam registriranu tvrtku, matični broj i izvod iz sudskog registra koji može svatko pogledati na Internetu?

Čovjek je nadalje objasnio kako će jednog dana, kada Lyoness dođe i u Bjelovar, biti pokrivene sve branše i moći ćemo kupovati u mnogim dućanima sa značajnim popustima, uz Lyoness karticu koja je besplatna. Hm, pa baš je to fora. Imaš jednu karticu za popuste u raznim dućanima i ne košta te ništa da to dobiješ. Može!
Kaže, imate popust 3% do 26%, bez obzira je li roba već na popustu u trgovini. Trgovci dobiju enormno velik kupovni volumen, a mi dobijemo robu s popustom koju bismo i onako kupili. Zvuči dobro.
E tu se sad stric malo zaletio, pa je počeo nabrajati kako će u jednom gradu biti jedna benzinska pumpa, jedna pekara, znači od svake branše po jedna (trgovina?) i onda svi mi kupujemo u toj jednoj jer nam ona daje popust i onda na taj način dobijemo enormo velik kupovni volumen.

Čekaj malo, idemo graditi sustav masovnog mrežnog marketinga s nakanom da u konačnici cijeli Bjelovar kupuje kruh u jednoj pekari i cipele u jednoj trgovini cipelama? Da svi točimo gorivo na istoj benzinskoj? Da idemo u isti restoran na ćevape? Prvi pravi WTF?
Već vidim, ucviljeni Todorić moli Lyoness da ga inicira u sustav, povući će, kaže, sve Konzum kartice i bubamare-naljepnice koje su podijelili na blagajnama. Konzumov primjer su odmah slijedili Billa, Kaufland, Mercator, pa čak i najžilaviji Metro odrekao se svoje legendarne Cash&Carry kartice u korist sveprisutne Lyoness kartice.
Može, zašto ne? Novo doba, nova pravila, zašto ne bismo imali jednu karticu za popuste u raznim dućanima, umjesto da svaki dućan ima svoju karticu, bodove i bonove?
E pa zato što onda ti dućani ne bi imali interesa u toj igri jer im vlastite članske kartice upravo i služe tome da zadrže stalne kupce nekim popustima i nagradama za vjernost. Otkud onda mjesto za još jednu karticu za popuste? Ne znam. Slušam dalje….

Odmah je majstor objasnio kako nam nitko ne uvjetuje gdje ćemo mi kupovati ovo ili ono, ali da je to naš izbor ako ćemo i dalje kupovati u trgovinama koje nisu u ovom sustavu. U prijevodu: dobiješ besplatnu karticu, nitko ne tjera na ništa, ti biraš gdje ćeš kupovati, ali ako si pametan onda ćeš kupovati u trgovinama koje su u Lyoness sustavu i na taj način ćeš zarađivati novac, odnosno dobit ćeš povrat novca od popusta koji ti omogućuje članstvo u Lyonessu.
Okej, ali još uvijek se ne vidim u 7 u jutro u pekari od 12 kvadrata s još 23.000 polupospanih Bjelovarčana, zato da bih dobio natrag 10% od cijene polovice kruha. Al što narod kaže: zrno po zrno - pogača, euro po euro - palača. Možda nije baš sve tako kako sam ja to doživio na prvi pogled.

Čitaj dalje: 2. dio »

- Kak nemaš Facebook!? Čekaj, a Spejsaru? To sigurno imaš, pa ti se baviš tim kompjuterima…
Čudio se moj stari frend partijaner prilikom našeg posljednjeg susreta. Kako je moguće da ja, koji se bavim “tim kompjuterima”, nisam registriran niti na jednom od tih popularnih web servisa, a k tome nemam ni blog. 
On koji se bavi marketingom i online prodajom to jednostavno ne može shvatiti.

- Pa… ovaj… pa imam e-mail adresu, mobitel i web sajt od firme. 
Odgovorio sam prvo što mi je palo na pamet.

- Ma gle buraz, sve je to ok, mo’š ti imat mobitel i ovo i ono… Al gle ak’ ja upišem u Google tvoje ime i prezime i prvo što mi ispadne nisi ti, neam ti ja vremena gledat’ 100 stranica, ak’ tamo ne mogu do tebe, to ti je k’o da ne postojiš.

- Ma kak’ ne postojim, pa gle me tu sam, pričam s tobom.

- Pa da pričaš sad, al gdje si bio zadnjih 5 godina? Kad smo se zadnji put vid’li i kad ćemo se opet vidjet’? Kužiš, ekipa se druži na netu, ja ti imam prek’ soma frendova na Fejsu. Kužiš jebate, skonektala me i bivša treba iz Rijeke, ona mala šta je studirala s mojom sestrom. Mala zgleda bolje neg’ ikad, al ima nekog tenkreta s motorom, ma nema veze….

Ma neću da me nitko konekta, posmislio sam, dosta mi je mailova, mobitela i forwarduša, još mi samo treba da me spamaju svi s kojima sam se upoznao u životu. Pa opet, da, s nekim ljudima bih rado ponekad stupio u kontakt. 
Frend je zurio u zid prisjećajući se bivše, a mene je malo mučila misao zašto se nas dvojica nismo čuli 5 godina, a obojica imamo i mailove i mobitele i sva čuda tehnike za komunikaciju. Je li problem u nedostatku (zajedničkog) interesa ili možda u nedostatku vremena? Ali i taj web, blogovi, MySpace, Facebook, LinkedIn i slični servisi, čemu to sve uopće? Pa ja ih uopće niti ne čitam, a i kakve bih koristi od toga mogao imati? Ok, ljudi me mogu lakše pronaći preko interneta. Ali, želim li ja biti lakše pronađen? Odmah su mi na pamet pali raznorazni agenti i zastupnici prodaje koji mi dolaze kući, na posao, presreću me po ulici ili nazivaju telefonom… o e-mail spamu da i ne govorimo. Ne ne, ništa od toga, neću ni Fejs ni Spejs, moj stav je i dalje ostao nepromijenjen.

- Ma to ti je danas normalno, svaka baba ima neš na netu, kužiš, još je onaj deda marketing guru prije par godina pričal da treba ozbiljno mislit o virtualnom identitetu. Ljude ti zanima ko si ti, znaš, bitan ti je taj personal touch, pogotovo ak delaš nešt prek neta i u tom poslovnom si svijetu. A i stare frendove zanima gdje si, kaj delaš, si se oženil i tak… Kaže mi kit da je na Fejsu našel neku ribu koja mu je 99,7% match. Kaže da ju bu ženil ak ova bu htjela preselit iz Tajlanda.
Šta ima veze gdje ju je upoznal, na šanku u birtiji ili na netu, tak svejedno, kaj ne?
Ja kad ti delam poso, nastavio je moj frend uvjeravanje o važnosti virtualnog identiteta, ja ti prvo metnem lika u Google, pa ak mi ovaj ne izbaci niš pametno, meni ti je lik mam nekak sumnjiv. Ovak, ak mu vidim facu i još ak tam ima s čim se taj bavi i šta radi, onda mi je to onak nekak, ko da poznam čovjeka. Kužiš?

- Da da, to kužim. A zašto ga ne bi nazvao telefonom ili mu poslao e-mail?

- Pa nemam pojma. Odgovorio je frend i malo se zamislio. 
Štajaznam, to mi je onak nekak previše direktno, kužiš moramo bit obojica u istom vremenu i moć se koncentrirat na tu komunikaciju. Ovak ja bacim oko na njega ili on na mene, saznaš najbitnije, dobiješ neki dojam, i ideš dalje bez da ovaj drugi mora sudjelovat u tome. Gle, ja ti delam po noći nekad, pišem te tekstove i trebaju mi razne informacije. Nemrem ja čekat da se on tamo zbudi negdje na Azurnoj obali da bi ja njega nazval i pital: e buraz a koju si ti srednju išel i gde delaš sad? A i poruku kad nekom pošalješ prek toga, to ti je nekak neformalnije, onak ko da si čovjeka sreo na ulici. Ovak kad direkt šalješ mail ili zoveš telefonom, to ti je ko da si mu došel doma.
Al buraz, to ti je i strašan PR alat! Kod mene ti je to u branši totalni hit. Svi su se okrenuli netu, pa šta misliš ko svim ovim zvijezdama radi te sajtove, misliš da oni opće znaju da to postoji? Mi im to delamo, to ti je nama ko i svaki drugi medij, još i bolje, strašno jeftino i strašno učinkovito! Pa vidiš kak i Hillary na svom web sajtu izgleda čist simpatično. Kak bi opće neki tam u nekom selu u Texasu opće mogel doć do njenog žiro-računa i uplatit donaciju za kampanju kad žena ne bi imala svoj web sajt?

Pa da, asinkrona komunikacija, palo mi je na pamet. Doduše i e-mail je asinkrona komunikacija, samo što je to ”ko da si mu došel doma”, što kaže moj frend. 
Nije to, zapravo, virtualni identitet. To je običan identitet, moj vlastiti identitet, samo što je javno dostupan svima. Virtualan bi bio da predstavlja nešto izmišljeno ili da je i sam izmišljen. Međutim, ni ja ni moj “virtualni” identitet nismo izmišljeni, stvarni smo i postojimo u vremenu i prostoru. 
Zašto se onda naziva virtualni? Valjda zato što egzistira na računalnoj mreži i njime se upravlja pomoću računala? Kad bolje razmislim, može se stvoriti i pravi virtualni identitet na toj mreži. Možeš izmisliti neku osobu i stvoriti joj izmišljeni identitet i ona će postojati na internetu. Je li većina internetskih identiteta virtualna, alter ego identiteta ili je većina samo mrežni produžetak stvarnih identiteta? 
Do nedavno je većina identiteta na webu bila uglavnom virtualna, forumaši i blogeri uglavnom koriste pseudonime. MySpace je ponudio nešto više od bloga, jednostavniju upotrebu multimedije, više društvenih servisa i mogućnosti međusobnog kontakta korisnika. 
Ako je do širenja Facebooka i bilo pitanje postoji li virtualni identitet, sada je to pitanje postalo nevažno jer je popularni web servis, tražeći od članova da se registriraju s pravim osobnim podacima, nedvojbeno stvorio svijest o postojanju identiteta na internetu. Povećanje broja korisnika, njihova raznolikost, postavljanje web 2.0 standarda i razvoj alata za online komunikaciju doprinose utvrđivanju te činjenice.

- Dobro, napravit ću osobni web portal, pa ti javim adresu. Zaključio sam na rastanku s frendom partyjanerom koji je danas u marketinškim vodama.

- Okej buraz, metni tam neke fotke, video neki ak imaš, stavi obavezno kontakt ,a ne bi bilo loše i da staviš biografiju, onak ukratko da ljudi znaju tko si i čime se baviš. I nemoj da te nemrem nać na Googleu, znaš to ti je isto jako bitno.

- Dobro stari, nema frke. Odgovorio sam i razišli smo se svaki u smjeru svog virtualnog svijeta.

Kazalo pojmova za totalno neupućene:

• Fejs - Facebook, osobni web servis i društvena mreža. Koriste ga svi živi.
• Spejs, Spejsara - Vidi Fejs. Koriste ga uglavnom umjetnici, bendovi, DJ-i, pjevačice, fotografi, kino-amateri i sl.
• LinkedIn - Društvena mreža. Najrasprostranjenija u poslovnom svijetu.
• Frend - Prijatelj. Od engleske riječi friend, što na engleskom znači prijatelj.
• Partyjaner - Osoba koja je često pohađala techno partyje ili to još uvijek redovito čini.
• Marketing guru - Osoba kojoj je posao reklamirati reklamiranje. Najčešće stariji gospodin u skupom odijelu kojemu godine daju mudrost i ozbiljnost, a lice bez i jedne bore na jumbo plakatu, s druge pak strane govori da sigurno ima nešto u tome što on priča.
• Bloger - Osoba koja iz nekog razloga piše i objavljuje tekstove na internetu u obliku bloga ili web dnevnika (skraćenica od eng. web log).
• Forumaš - Osoba koja, uglavnom pod pseudonimom, ima šta za reć drugim osobama koje imaju šta za reć, a to se odvija na web servisima zvanim forumi koji služe da se može reć svima.
• Google - Internetska tražilica.
• Konektati - Povezati. Od eng. riječi connect što na engleskom znači povezati.
• Forwarduša - Smiješni e-mail koji šaljete frendovima. Uglavnom sadrži filmić manje ili više smiješnog sadržaja, vic koji već svi zaju ili neku patetičnu priču u tekstualnom formatu i obavezno stotinjak headera automatski upisanih prilikom svakog pojedinačnog forwardanja.
• Spamati - Zatrpavati nedužne civile nevjerojatnim količinama nevjerojatno glupih e-mail poruka. Izraz se proširio i u svakodnevni govor, pa tako reći za nekoga u društvu da spama, znači zapravo da dosađuje nazočnima.
• Match - Stupanj podudarnosti afiniteta dvije osobe kako ih je izračunao softver, a na temelju hrpetine osobnih podataka koje smo mu prethodno dali.
• PR - Odnosi s javnošću. Skraćenica od eng. Public Relations. U praksi: što želite da drugi znaju i misle o vama.
• Virtualan - Koji postoji u prividu ili proizlazi iz privida, a ne iz realnosti; nestvaran, izmišljen. Koji se nalazi ili koji je prisutan u nekoj drugoj stvarnosti.
• Identitet - Odnos po kojemu je u različitim okolnostima nešto jednako samo sebi, istovjetno sa samim sobom; odnos koji svaki objekt susreće isključivo sa samim sobom; potpuno isto.
  Ukupnost činjenica koje služe da se jedna osoba razlikuje od bilo koje druge (ime i prezime, opis itd.) [utvrditi identitet].
  Osjećaj sebe sama i sklada ličnosti tijekom vremena [kriza identiteta].